Nakon Otvorenog Classa 6.6.2011. vodila Silvija, Zagreb
Već dugo vremena sam planirala otići na 5 ritmova. I uvijek bi bilo nešto, neka obaveza ili čisto moja lijenost.Prije sam išla na neke plesne radionice ali nakon nekog vremena sam osjetila u sebi da fali ono nešto. Oduvijek volim plesati, često plešem doma…zajedno sa sinom. Jučer, iako mi se nije dalo ići, naporan dan, jurnjava poslije posla doma, skoro sam odustala. Onda sam se porazgovarala sama sa sobom i ono unutarnje je reklo da odem. Svidjelo mi se jako, danas sam cijeli dan po dojmom. Trenutno čitam Ispleši svoje molitve i toliko mi je poticajna knjiga…prekrasno ! I stvarno sam dosla na radionicu iz čiste znatiželje..baš da potvrdim samoj sebi da li je to za mene ili nije…
Na početku kad smo krenuli plesati cijelo vrijeme je um radio – jel dobro plešem, jel to okej, da li dobro radim rukom..nogom, svako malo pogledala prema tebi da vidim potvrdu jel dobro radim gledala sam okolo po dvorani kako drugi plešu…Nisam bila dovoljno opuštena, no kako smo prolazili kroz ritmove popustila je napetost u meni..i ono što mi je bilo najdragocijenije..da sam u jednom trenu zaboravila na sve…na druge ljude…da li dobro plešem ili ne plešem..Bilo mi je bitno da zaronim u sebe i prepustim se…U jednom trenutku sam osjetila takvu sreću da sam se morala smijati…vrištati…pa onda muzika bubnjeva…totalno sam se ježila…onako da se raspadnem u tom trenutku…ne bi mi bilo žao jer sam plesala od srca…sa dušom..duša se tu večer jako veselila jer se susrela sama sa sobom..Prekrasno…
Puno hvala draga Silvija na radionici, vođenju kroz ritmove 
) Zagrljaj, Dubravka
Nakon Lirskog Module Kontinuirane grupe “Beskrajni Val” Zagreb 05.10.2010., vodila Silvija
Lirski modul
To watch us dance is to hear our hearts speak. ~Hopi Indian Saying
Za mene je ovaj modul bio putovanje od tame ka svjetlu. Osupnula me težina s kojom sam se kretala. Težina u nogama, potkoljenicama, listovima, gležnjevima, vanjskoj strani stopala… Razgovor na temu teško mi je… i trudim se… pogodio me točno u sridu i dotaknuo puno istine.
Budući da sam se preobukla već u petak, iako mi je teško bilo doći i pokazati se, još mi je čudnije biti (ili imati osjećaj da sam) jedina. Osjećala sam se kao da sam „ispala budala“ i počela je bujica sjećanja na stotine puta kad sam otvorena srca i posve naivno uletjela u „minska polja“ ljudske zavisti, guranja u blato i „a vidi ti nje“ komentara i „šta ti misliš, tko si?“ Sve mi se vratilo i tijelo mi je nastavilo biti teško puna dva dana.
Skrivanje u crnom i pod kapuljačom mi se jako svidjelo pa sam se prepustila neisticanju – pravi lijek za sve one puteve kad sam htjela, morala ili mislila da moram biti prva…
Ono što se pomaknulo i promijenilo u meni i pustilo svjetlo unutra učinilo je to u zadnji čas u zadnjem plesu nakon grljenja i grijanja pod dekicom i Silvijinog poziva: „Daj si ono što ti treba, ništa drugo ne trebaš raditi“, koji je uporno, zvonko i dugo odzvanjao u mojoj duši sve dok nisu zazvonile i moje žice u tom ritmu. Dogodilo se prelijevanje izvana unutra, iznutra van potpomognuto jednom zrakom sunca kroz prozor koja je uporno putovala po meni od glave do grudi od grudi do guzice od guzice do glave.
Pitanje koje me prati nakon lirskog: Kako si mogu olakšati i držati prostor za tisuće različitih varijacija sebe? Jedna mi riječ stalno odzvanja: effortless koja za mene ima značenje bezbolan – put bez napora kad stopala sama idu jer vjeruju zemlji, kukovi sami idu jer vjeruju stopalima i zemlji, glava sama ide jer vjeruje kukovima i podršci stopala i onda se odmaram u svom tijelu i hranim se pokretom.
Zvjezdana
Nakon radionice Uvod u Ritam Srca, 31.01.2010. Zagreb, vodila Silvija
Otkucaj srca. Ono što me je najviše dodirnulo u heartbeatu je to što sam nakon radionice ostala u njemu. Imam osjećaj da boravim u prostoru svoga srca. Što je unutra nije ni važno sada…ima svega. Toliko sam isčekivala heartbeat , ponavljala sam sebi, to je to!!!jedva čekam! Sad ću skužit šta me pere, u čemu je problem,…a taj dan je bilo sve što nisam očekivala i što nisam mogla predvidjeti…vidjela sam svoj strah, nesigurnost, smrznutost,um mi je paralelno pričao cijelo vrijeme i što je najbitnije uhvatila sam onaj osuđivački glas u meni koji mi neda živjeti radost. da se razumijemo, meni je bilo jako lijepo.
I bilo je predivnih trenutaka, komunikacije, osjećanja i prepuštanja…samo ovo mi je bila jedna od onih radionica gdje sam imala priliku plesati manje radosnu i prepuštenu stranu, i bilo mi je dobro i ja sam dobro. Zamisli to 
I TO JE DOBRO!!! Drugi dan sjedila sam za kompjuterom slušala muziku i preplavio me je ogroman osjećaj tuge i sreće istovremeno, imala sam osjećaj kao da se moj prostor toliko proširio..postala sam golema – van svih granica, a kvaliteta tog osjećaja je bila kao nešto nježno i vječno, anđeosko, širila sam se…i istovremeno skupljala u svojoj poniznosti. To je bio prostor moga srca. Neka skroz nova dimenzija stvarnosti. I sada par dana nakon: ovdje sam, ali sam i unutra, kao da sam postala svjesna svoje nutrine, više i bolje nego prije, i imam snage biti sa bilo čim što je unutra i to je KVALITETA HEARTBEATA, ono što sam dotakla u plesu ostalo je i dalje. Osjećam kvalitetu tog prostora….aaaaaaaa….i golemost!!! I konačno što god nam govorili, kako god se vi ili neko drugi prema njemu ponašali…naša srca su sveta mjesta koja imaju ogromnu snagu transformacije.To je heartbeat bio za mene: snaga biti uz sve i snaga za transformirati.
The Guru
Upoznala sam svog gurua prije par godina
kad sam čula glas:
Našla si učitelja
Oko mene nije bilo nikoga
A Guru je plesao
U ritmu
U vječnom ritmu
Davanja i primanja
Širenja i skupljanja
Znala sam ga i prije
samo ga nikad nisam shvaćala
za ozbiljno
mislila sam to je samo srce.
Hvala ti. Vam. Srcima.
Sabina
Draga Silvija,tvoj prvi heartbeat kojeg si zvanično vodila, a nezvanično mi ga već puno puta davala, bio je moj prvi plesni heartbeat kojeg sam na radionici dijelila s mojim životnim partnerom. To mi je dalo dodatni začin našoj ljubavi, dodatni štih iskrenosti, duboki pogled u partnerove oči.. Isto tako moj ples s mojim ljubljenim , rekao mi je koliko mogu biti prijetvorna , koliko mogu biti površna i zaokupljena sobom, koliko neozbiljna i djetinja, koliko lijepa i zavodljiva koliko toga MOGU BITI! Lijepo!
Plešući toga dana u svojim sam se plesovima češće zaustavljala, gubila i dosađivala. Prekapajući u glavi i u sebi zašto sad nešto ne osjećam posebno, kad je tako posebna muzika, tako posebno vrijeme za to…Moja klasika! Kad se zna i kad postoji “zadatak” za nešto. ja zapadnem u otpor, u strah od nečega ili ničega. Blokada. Plesači iz grupe bi me vraćali u moj ples u moje tijelo. Koji puta sam upijala jednu jedinu osobu, imenom, tijelom, sjećanjem na nju, otkucajima svoga srca za nju, a koji puta zbir jednih stopala, drugih kukova, trećeg malog prsta, četvrtog osmjeha ili pogleda iz drugog kraja dvorane. Zapravo od svakog bi ponesto upijala u JEDNO biće, u jedan val, protkan raznim frekvencijama, a svaka unutara tog vala bi okinula i ušla u fazu s nekom od mojih frekvencija, nekom od onih koje su stale i odustajale…ili potaknule onu koja ipak titra da zatitra još jače. Prepoznavanje na čisto tjelesnoj razini jer ja nisam izabrala tog trenutaka taj nečiji kuk ili nečiju nogu. Tijelo to zna. Ono je odabiralo motivaciju za život! Moje oči koje gledaju, promatraju i slušaju, samo to. Moje tijelo koje zna, samo to. Samo to vraćalo me k sebi. Zahvaljujem vam svima koji ste se trudili i znojili, odustajali i nastavljali i bili tamo, davali i primali i kreirali JEDNO BIĆE, jedno srce s različitim i jedinstvenim, vašim otkucajima, vašim osjećajima, a opet meni prepoznatljivim u nekom dijeliću mojeg bića. Zahvaljujem vam svima koji ste mi pomogli i opet da shvatim tu jednostavnu pjesmu života!
Anamarija
Sve je inspirativno, otvara nas, zatvara, diše nama, iznenađuje nas, pozna nas, pozitivno izluđuje, i odmara. Ples nas voli. U njemu smo slobodni da budemo što jesmo. Koliko god zvuči jednostavno, to je prebogat dar.
Vera
Silvijina Heartbeat radionica prva je od više njih koju sam doživjela posve prirodno. Prvi put plesala sam Heartbeat bez težine i otpuhivanja. Bila sam jednostavno lagana i prirodna kao i sama Silvija u svojoj najboljoj ulozi. Bez prodavanja filozofije, učenja, mistike, jednostavna i totalno protočna u svom tijelu, plesu, emocijama, iskustvima. Pa kako onda ostati netaknut i nepodignut? Meni je to jednostavno nemoguće. Već me i ranije znala zavesti u ples i kad sam bila u najgorim fazama ali ove nedjelje sve je bilo neodoljivo i muzika i ljudi i atmosfera, nekako se sve ispreplelo u jednu duboku i neraskidivu podršku. Ljudi su me oduševili u svojoj nepretencioznosti u najboljem mogućem smislu. Dirnuta sam dubinom iskrenosti koju sam osjetila kod svih, iskrenost prema samom sebi i prema drugima a sve to bez dramatiziranja, patetike i glumatanja makar mi je to i te kako poznato i znam koliko je dobrodošlo kad mu dođe trenutak. Nekako mi se čini da me to odvlači od onog istinskog što smo na ovoj radionici uspjeli ogoljeti (ta mi riječ stalno odzvanja u ušima: ogoljeti emocije i otkriti gdje su u tijelu). Jerbo mi je već fakat dosta pričanja o emocijama i predavanja i uputa i pravila i metoda i teorija, daj da vidim gdje mi je to i šta mi pokušava dati. Vrlo jednostavno. Hvala svima.
Zvjezdana
Eto. Meni je ovo bilo baš potrebno. Znate ono kada se kaže – fakat mu fali jedna dobra ševa – e tako je meni fakat falio ples – i to ne ovaj jedan – puno njih…. Uglavnom – jako brzo dođoh do velike količine pospremljenog straha koji leži na moru tuge.
Gospodjica Julija
Samo da javim da je vikend bio predivan i čudesan! Moje prvo plesno iskustvo 5ritmova. Osjećala sam da će tako i biti. Na radionicu sam došla nakon što sam pročitala knjigu “Ispleši svoje molitve”. A ta me knjiga dobro uzdrmala jer je netko uspio verbalizirati osječaje i stanja u plesu koje sam i sama doživjela! O da, kako ti kažeš, netko govori mojim jezikom. Tijelo i duša su još uvijek u ritmovima. Još se nisu slegli svi dojmovi. Teško mi ih je verbalizirati. Čekam da urone u mene. Već nekoliko dana čitam tekstove koje nalazim na stranicama udruge 5ritmova. Nadahnuju me, osnažuju i podržavaju energiju koja se probudila. Tvoje vodstvo u plesu i glazba koju si puštala bili su na pravoj frekvenciji. No, osjetih prije radionice da će učitelj biti pravi učitelj za mene
Hvala ti! Ljubav i radost, Sandra Volčanšek
