Gabrielle Roth

“Kroz ples sam pronašla potpuni dodir s duhom, a to je iskustvo koje ja zovem ekstazom. Ritam je jezik duše, no to je zaboravljen jezik jer mi uglavnom živimo izolirani od svoje duše. Mi živimo u glavi. Odrasla sam unutar ograničenja katoličke religije u kojima su tijelo i duh odvojeni. Povratiti tu primalnu povezanost, taj osjećaj jedinstva je ustvari svrha mog rada."
Gabrielle Roth

 

Gabrielle Roth je priznata umjetnica, filozofkinja i iscjeliteljica. Svoj je život posvetila istraživanju i prenošenju jezika primalnog pokreta te eksperimentalnog teatra. Tijekom posljednjih 35 godina njene radionice održane u bezbrojnim kazalištima, plesnim dvoranama, zdravstvenim ustanovama i mjestima holističke orijentacije pomogle su desetinama tisuća ljudi da oslobode tijela i istraže povećanje svog kapaciteta za ekstazu. Njene višednevne radionice posjeduju električni intenzitet koji spaja suvremena kretanja plesne glazbe, moderni teatar i poeziju s drevnim pulsom šamanizma. Sa svojom je muzičkom skupinom Gabrielle Roth and the Mirrors izdala 15 hvaljenih albuma plemenskih plesnih ritmova koji su definirali avangardnu trans glazbu. Njene knjige Putovanje do ekstaze i Iznojimo svoje molitve postale su međunarodne uspješnice. Također, ona vodi The Moving Center School koji podučava učitelje za rad s Roth metodom 5 Ritmova. Trenutno oko 350 instruktora širom svijeta podučava njenu jedinstvenu metodu. 
                                                                              Tekst: Moving Center New York

www.gabrielleroth.com

“Energija se kreće u valovima
Valovi se kreću u obrascima
Obrasci se kreću u ritmovima
Ljudsko biće je sve to
Energija, valovi, obrasci, ritmovi
Mi jesmo ples”
Gabrielle Roth

Kažete da od bilo koga možete stvoriti plesača?.
Gabrielle Roth: Pa, plesač već postoji, to nikad nije upitno. Samo moram pomoći ljudima da se riješe nekog stava ili prepreke koje im stoje na putu. Obično se radi o nekom obliku nesvjesnosti ili samosvijesti koji te uhvate u zamku slike o sebi kao ne-plesaču ili kao jedinoj osobi na svijetu koja nema ritma. U stvari, cijelu predstavu vodi ritam i ritam je naš materinji jezik, tako da ga svi govorimo prirodno. Radi se samo o tome da se stvori mjesta da to ljudi otkriju. To je prilično nevjerojatan i prekrasan prizor. Ponekad ljudi stvarno zapnu u svojim disciplinama i njihove vježbe postanu ograničenje umjesto stalnog otvaranja. Mislim da je praksa 5Ritmova vrlo oslobađajuća za velik broj ljudi i to su oslobađanje uspjeli unijeti u druge prakse i raditi na njemu. One sve djeluju zajedno, znate - yoga, aikido, sve tjelesne prakse - svaka od njih daje nam nešto drugo. A rekla bih da nam praksa 5Ritmova daje slobodu.

"Nekoliko mjeseci prije nego što sam diplomirala, zamolila sam svoje prijatelje da mi napišu sve moguće isprike za "markiranje", koje su koristili u srednjoj školi. U to sam vrijeme baš dobila posao u jednoj školi i trebala sam predavati engleski, dramu i povijest. Uspjela sam sakupiti 120 raznih isprika — imala sam kreativne prijatelje. Natipkala sam ovu nevjerojatnu zbirku, podijelila je svojim učenicima prvi dan i rekla: 'Uspije li itko smisliti nešto što još nije na mojem popisu, odlično, budi moj gost.' Moram priznati, bilo mi je malo žao drugih učitelja, no cura mora učiniti što cura mora učiniti.
Ovo vam spominjem, jer i vi vjerojatno možete smisliti 120 isprika zašto nećete ili ne možete plesati. Sve sam ih vec čula i nisu me se dojmile."

"Pokret je moj lijek, to je moja meditacija, moja praksa. To je ono što radim, kako god se osjećala. Svi smo rođeni da se krećemo, da se predamo ritmu. Tvoja duša je plesač. Bez truda. Bez osuđivanja. Čista energija u trenutku."

"Dakle, kako dolazimo u dodir s ritmovima koji su prirodan jezik našeg tijela? Najjednostavniji odgovor je 'prakticiraj ritmove', uđi u njih, pusti ih van. I najjednostavniji i najprirodniji način za to je plesanje, vjerujući da je, na kraju krajeva, naše vlastito tijelo, naša vlastita energija naš učitelj. Ritmovi su praksa."

“U mojoj mi potrazi uvijek strši jedan događaj: Naletjela sam na rabina u trgovačkom centru. Počeli smo pričati i ja sam ga pitala: 'Mrze li i Židovi svoja tijela koliko i katolici?' On se najprije, u malom šoku, počeo smijati, ali onda me je dobro pogledao. Činilo mi se da sam pogodila nešto što mu je bilo blisko. Rekao mi je da je nedavno baš pokopao svog oca, koji je također bio rabin. Na smrtnoj postelji mu je postavio pitanje: 'Što ti je bilo najbitnije u životu, Torah?' Starac mu je odgovorio: 'Moje tijelo.' Njegov mi je sin priznao da je ostao zapanjen. Buljio je mimo mene u čudnoj tišini i onda konačno rekao: 'Ja sam uvijek mislio da je moje tijelo samo vozilo za moju dušu, nahrani ga, obuci, pošalji na Harvard.'
Bivanje - egzistencija, energija, vitalnost - znači da naš duh ispunjava naše tijelo. Da je naše puno sebstvo utjelovljeno. Ali onda pogledamo u ogledalo i što vidimo? Prazan, neprisutan, dosadan pogled? Usukana prsa? Lažan smiješak? Pogledajte. I, što vidite?
Ako to niste vi, koji vibrirate i sjajite od energije i prisutnosti, onda ne iskorištavate dar koji ste dobili ovim životom. Ja znam. Bila sam tamo. I vidjela sam tisuće odsustnih ljudi, i vi ste ih također vidjeli - u tramvaju, u prometnoj gužvi, u supermarketu - i znate da ste, svakako prečesto, jedni od njih. Za mnoge od nas, tijelo je strašni i ljuti neprijatelj čije nagone i impulse trebamo osvojiti, ukrotiti, istrenirati da nas služe, zatući da nam budu robovi.
Ironično, to sam i ja radila kao 'plesačica' - naučila sam kako zanemariti, kontorolirati, nijekati, zloupotrijebiti i povrijediti svoje tijelo. Mogla sam izvoditi svakakve otmjene korake, dignuti se jednom drogom i srušiti drugom, izgladnjeti - sve to, ali ne i vjerojavati svojem tijelu, nisam ga voljela. Nije ni čudo da nisam živjela u svojem tijelu, niti da prečesto nisam puštala dahu da se spusti ispod vrata. Moje tijelo je postalo odvojeno od valova, od ritmova, od ciklusa koji su bili ocean mojeg bića. Mogla sam plesati, ali sam zaboravila kako je to zapravo kretati se i biti pokrenuta. Moj povratak natrag u život bio je ekstatičan ples. Ponovno sam ušla u svoje tijelo, učeći kako pokrenuti sebe, plesati svoj vlastiti ples iznutra prema van, ne izvana prema unutra. I kroz godine sam otkrila, promatrajući svoje tijelo i tisuće drugih - 5 svetih ritmova koji su esencija tijela u pokretu, živog tijela: tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina."

"Ja samo znam da što dublje dišem, to dublje živim. Plešem kako bih oslobodila svoj dah, da budem disana što je dublje moguće. Dah je organski rezultat plesanja ili barem ove plesne prakse koju ja izvodim. Na kraju plesa dišem u potpunosti i tada mogu ući u veću prazninu u sebi. Ako ponekad samo sjedim, nisam puna praznine, već sam puna stresa, napetosti, gomile malih briga, strahova i nesigurnosti. Ako plešem kako bih se oslobodila ovih malih čudovišta, imam više prilike dotaći to unutarnje, mirno, blaženo stanje bića."

„Mašta znači davanje oblika svojoj intuiciji. Odigravanje svojih slutnji. Ostvarivanje svojih vizija. Obogaćivanje svog svijeta, ostavljanje svog traga u njemu. Način na koji se odijevaš, način na koji kuhaš i jedeš, način na koji uređuješ svoj stan, način na koji govoriš, pišeš, misliš - sve je to tvoj osobni doprinos. Tvoj je sveti zadatak da izraziš svoje istinsko «ja» sa žarom i vjerodostojnošću, to je tvoj dar svijetu. Kad mi učenici kažu da bi voljeli plesati kao ja, kažem im: «Odlično, onda plešite kao vi."

„Pa, kako «činiš/prakticiraš» Ritmove?
Jedino ti možeš odgovoriti na to pitanje. Svaki dan izabereš svoj vlastiti način za prakticiranje ritmova jer ono što trebaš mijenja se iz dana u dan. U neke dane bolje je da se uopće ne krećeš. Danas se mozda trebaš kretati duboko i polagano ali ne predugo; sutra se već mozda trebaš energizirati divljim, kaotičnim plesom.
Idealno, prakticiraš ritmove svaki dan. Ali ponekad imaš za to samo 10 minuta. Drugi put nemaš ni minutu pa to učiniš na putu prema podzemnoj ili u garaži ili u liftu na putu prema svojem uredu. Ponekad zbog djece nećeš imati ni trenutak samo za sebe, pa ih zavedi da ih prakticiraju s tobom. Ponekad nemaš pristup muzici, iskoristi to kao priliku da pratiš svoj unutarnji ritam. Pa ti pak telefon zazvoni usred tvoje prakse i to je baš netko s kim moraš tad pričati ili umrijeti. Digni slušalicu i nastavi plesati-bežični telefoni dobro dođu. Ponekad jednostavno ne možeš izaći iz kreveta, pusti neku sexy muziku, i prakticiraj 5 ritmova onako kako samo ti znaš. Svatko treba naći svoj put.....Život je ritam.“