Razgovor za Newsletter

Razgovor sa Lucijom Anom Glagolic za Newsletter 2007, vodila Silvija

Opiši nam kako je započeo tvoj odnos sa 5 Ritmova, i kako se razvijao, mijenjao i gdje je sada?
Započelo je sasvim slučajno, ako slučajnosti postoje.
Nakon jednog treninga u plesnom studiju ZPA ugledala sam mali letak na kojem je bio poziv za sve koji vole plesati, sve koji se vole kretati na jednu vikend radionicu metode pokreta 5Ritmova... Došla sam. Oduševilo me. Otkrila sam dah i mir u pokretu.
5 Ritmova su postali moja strast, praksa koja je mijenjala moj odnos prema tijelu, plesu, izražavanju, životu. Što sam ulazila dublje u sebe i praksu sve sam više bivala oduševljena njenom moći i jednostavnošću
U nekom sam trenutnuku shvatila da se kroz ples moj način bivanja u potpunosti promijenio, shvatila sam da je praksa 5 Ritmova postala moj životni put i odabir.
Shvaćam da kroz ritmove učim i da koristeći učenja ritmova u životu i izvan plesnog podija moj život postaje bogatiji.


Kako je prevoditi radionice 5 Ritmova, koja su tvoja najveća učenja iz tog iskustva?
Lijepo, teško, lagano, obogaćujuće, poučno... kako kad, uvijek barem jedno od ovoga, često kombinacija više toga i mnogih nespomenutih epiteta.
Prvi put kad sam prevodila osjetila sam ogromno olakšanje, proplesala sam. Moj se um imao čime baviti, pa se tijelo moglo nesputano predati plesu. Još se veći užitak pojavio onog trenutka kad sam prestala biti opterećena svakom riječi i predala se energiji učitelja, kao kanaliziranje... riječi dolaze a ja ih samo oblikujem bojom tona i glasnoćom.
Najveće stvari koje učim o sebi su da je ok pogriješiti; da u meni postoji dio koji je sposoban ne suditi, već samo služiti; da je ok biti svjesna da nešto radim stvarno dobro; da je ok što nisam svemoguća i da je ok iskomunicirati svoja ograničanje kojih sam svjesna.
Vještine koje svladavam radeći to su imati dio pažnje konstantno na učitelju bez obzira na to što se u meni događa, a imati i dio pažnje na sebi; pamtiti tijelom, plesati prijevod; ne se vezivati na sadržaj, već biti protočna za energiju koju prevodim.
Bivajući u prostoru prevoditelja imam privilegiju povremeno promatrati grupu izvana, vidjeti kako učitelj radi s onime što ima ispred sebe, što uočava... To su stvari koje će mi sigurno biti od pomoći ako jednog dana i sama postanem učiteljica, što mi je velika želja.

Zašto želiš postati učiteljica 5 Ritmova?
To je kao da me netko pita zašto sam zaljubljena u nekog. Postoje milioni razloga, ne mogu izdvojiti jedan i reći: E, zato. Čak ni kada bih ih sve nabrojila još uvijek ne bi odogovor bio potpun, falilo bi ono nešto neizrecivo riječima. Ali evo nekoliko očitih razloga. Volim ovu metodu, volim prenositi svoje znanje, meni je 5 Ritmova promijenilo život pa želim tu mogućnost pružiti drugima, osjećam da imam što dati kao učitelj...

Kako je 5Ritmova utjecalo na način kako živiš svoj život i svakodnevno prolaziš kroz svijet?
Prva i očita promjena je dišem i krećem se. Kako god da jesam, što god da radim, gdje god da se nalazim DIŠEM I KREĆEM SE
Ostale promjene su nekako unutarnje; lakoća, svjedočenje, otovorenost učenju, prisutnost...
Prktično promjene vidim u načinu na koji: hodam kroz gužvu (traženje praznog prostora čini čuda), stojim u redu (dišem i krećem se), komuniciram što trebam, želim ili imam za dati, radim planove (sa sviješću da su to samo smjernice, a ne kruti okviri), ...


Kada bi opisivala ovu metodu nekome tko se s njom još nikad nije susreo, što bi rekla?
Često mi se to događa i jako ovisi o tome s kime razgovaram i koliko detaljno osoba želi znati. Ponekad kažem nešto jednostavno kao: to je metoda pokreta, ekstatčni ples, osobna praksa, ne sa svrhom predstavljanja svijetu, već otkrivanja sebe. A ponekad... ako se za to otvori prostor plane u meni plane strast i unesem se u nabrajanje ritmova, njihovih učenja, načina na koji ja to primjenjujem u životu... I najčešće u oba slučaja kažem još, dođi i vidi !

Što ti je bio najveći izazov u ovoj praksi?
Prestati plesati i početi se kretati. Kao osobi koja se čitav život bavi raznim plesnim tehnikama veliki mi je izazov bilo pustiti naučenu formu, prestati brinuti o tome kako izgledam i početi osluškivati svoje tijelo i tražiti njegove izvorne pokrete


Plesala si puno izvan hrvatske, u raznim grupama i sa raznim učiteljima, koja radionica ti je ostavila najveći utisak? Sto donosiš odavde tamo, a što odande ovamo?
Nekako su se najdublje i najdrastičnije promjene dogodile tokom i nakon radionice Libido s učiteljicom Andreom Juhan. Čini mi se da mi je ta radionica bila velika prekretnica. Nakon te radionice bilo je još dosta radionica koje su me značajno pomaknule, ali više su ti pomaci bili veliki koraci na putu u istom smjeru. Svakako su mi vrlo moćne bile radionice Initiation s učiteljima Ya'Acovom i Susannahom te Mirrors sa Gabrielle.
Plesati u nekom drugom gradu s nekim drugim plesačim s nekim drugim učiteljima budi uvijek neke nove dijelove mene i to je veliko bogatstvo.
Odavde nosim sve što sam dobila plešući sa Silvijom i Johnom, a neke stvari od toga su ljubav prema praksi, predanost kretanju, konstatno vraćanje u ples, poštovanje prema učitelju i svetom plesnom prostoru, zauzimanje svojeg mjesta u grupi i svoj ples, ples, ples...
Odande donosim kroz svoj ples iskustvo plesanja s drugim učiteljima i drugim plesačima, promjene koje su se dogodile, poticaj drugima da odu i plešu širom svijeta jer svaki je učitelj kao drugačiji začin i treba ih probati što više i naravno novi ples, ples, ples...