Feedbackovi sa radionice Uvod u Ritam Srca

Otkucaj srca.

Ono što me je najviše dodirnulo u heartbeatu je to što sam nakon radionice ostala u njemu. Imam osjećaj da boravim u prostoru svoga srca. Što je unutra nije ni važno sada...ima svega.

Toliko sam isčekivala heartbeat , ponavljala sam sebi, to je to!!!jedva čekam!

sad ću skužit šta me pere, u čemu je problem,...a taj dan je bilo sve što nisam očekivala i što nisam mogla predvidjeti...vidjela sam svoj strah, nesigurnost, smrznutost,um mi je paralelno pričao cijelo vrijeme i što je najbitnije uhvatila sam onaj osuđivački glas u meni koji mi neda živjeti radost. da se razumijemo, meni je bilo jako lijepo.

I bilo je predivnih trenutaka, komunikacije, osjećanja i prepuštanja...samo ovo mi je bila jedna od onih radionica gdje sam imala priliku plesati manje radosnu i prepuštenu stranu, i bilo mi je dobro i ja sam dobro. Zamisli to :D I TO JE DOBRO!!!

Drugi dan sjedila sam za kompjuterom slušala muziku i preplavio me je ogroman osjećaj tuge i sreće istovremeno, imala sam osjećaj kao da se moj prostor toliko proširio..postala sam golema - van svih granica, a kvaliteta tog osjećaja je bila kao nešto nježno i vječno, anđeosko, širila sam se...i istovremeno skupljala u svojoj poniznosti. To je bio prostor moga srca.

Neka skroz nova dimenzija stvarnosti. I sada par dana nakon: ovdje sam, ali sam i unutra, kao da sam postala svjesna svoje nutrine, više i bolje nego prije, i imam snage biti sa bilo čim što je unutra i to je KVALITETA HEARTBEATA, ono što sam dotakla u plesu ostalo je i dalje. Osjećam kvalitetu tog prostora....aaaaaaaa....i golemost!!!

I konačno što god nam govorili, kako god se vi ili neko drugi prema njemu ponašali...naša srca su sveta mjesta koja imaju ogromnu snagu transformacije.

To je heartbeat bio za mene: snaga biti uz sve i snaga za transformirati.

The Guru

Upoznala sam svog gurua prije par godina

kad sam čula glas:

Našla si učitelja

Oko mene nije bilo nikoga

A Guru je plesao

U ritmu

U vječnom ritmu

Davanja i primanja

Širenja i skupljanja

Znala sam ga i prije

samo ga nikad nisam shvaćala

za ozbiljno

mislila sam to je samo srce.

Hvala ti.

Vam.

Srcima.

Sabina

Draga Silvija,

tvoj prvi heartbeat kojeg si zvanično vodila, a nezvanično mi ga već puno puta davala, bio je moj prvi plesni heartbeat kojeg sam na radionici dijelila s mojim životnim partnerom. To mi je dalo dodatni začin našoj ljubavi, dodatni štih iskrenosti, duboki pogled u partnerove oči.. Isto tako moj ples s mojim ljubljenim , rekao mi je koliko mogu biti prijetvorna , koliko mogu biti površna i zaokupljena sobom, koliko neozbiljna i djetinja, koliko lijepa i zavodljiva koliko toga MOGU BITI! Lijepo!

Plešući toga dana u svojim sam se plesovima češće zaustavljala, gubila i dosađivala. Prekapajući u glavi i u sebi zašto sad nešto ne osjećam posebno, kad je tako posebna muzika, tako posebno vrijeme za to...Moja klasika! Kad se zna i kad postoji "zadatak" za nešto. ja zapadnem u otpor, u strah od nečega ili ničega. Blokada.

Plesači iz grupe bi me vraćali u moj ples u moje tijelo.

Koji puta sam upijala jednu jedinu osobu, imenom, tijelom, sjećanjem na nju, otkucajima svoga srca za nju, a koji puta zbir jednih stopala, drugih kukova, trećeg malog prsta, četvrtog osmjeha ili pogleda iz drugog kraja dvorane.

Zapravo od svakog bi ponesto upijala u JEDNO biće, u jedan val, protkan raznim frekvencijama, a svaka unutara tog vala bi okinula i ušla u fazu s nekom od mojih frekvencija, nekom od onih koje su stale i odustajale...ili potaknule onu koja ipak titra da zatitra još jače. Prepoznavanje na čisto tjelesnoj razini jer ja nisam izabrala tog trenutaka taj nečiji kuk ili nečiju nogu. Tijelo to zna. Ono je odabiralo motivaciju za život! Moje oči koje gledaju, promatraju i slušaju, samo to. Moje tijelo koje zna, samo to.

Samo to vraćalo me k sebi.

Zahvaljujem vam svima koji ste se trudili i znojili, odustajali i nastavljali i bili tamo, davali i primali i kreirali JEDNO BIĆE, jedno srce s različitim i jedinstvenim, vašim otkucajima, vašim osjećajima, a opet meni prepoznatljivim u nekom dijeliću mojeg bića.

Zahvaljujem vam svima koji ste mi pomogli i opet da shvatim tu jednostavnu pjesmu života!

Anamarija

***

Sve je inspirativno, otvara nas, zatvara, diše nama, iznenađuje nas, pozna nas, pozitivno izluđuje, i odmara. Ples nas voli. U njemu smo slobodni da budemo što jesmo. Koliko god zvuči jednostavno, to je prebogat dar.

Vera

Silvijina Heartbeat radionica prva je od više njih koju sam doživjela posve prirodno. Prvi put plesala sam Heartbeat bez težine i otpuhivanja. Bila sam jednostavno lagana i prirodna kao i sama Silvija u svojoj najboljoj ulozi. Bez prodavanja filozofije, učenja, mistike, jednostavna i totalno protočna u svom tijelu, plesu, emocijama, iskustvima. Pa kako onda ostati netaknut i nepodignut? Meni je to jednostavno nemoguće.

Već me i ranije znala zavesti u ples i kad sam bila u najgorim fazama ali ove nedjelje sve je bilo neodoljivo i muzika i ljudi i atmosfera, nekako se sve ispreplelo u jednu duboku i neraskidivu podršku.

Ljudi su me oduševili u svojoj nepretencioznosti u najboljem mogućem smislu. Dirnuta sam dubinom iskrenosti koju sam osjetila kod svih, iskrenost prema samom sebi i prema drugima a sve to bez dramatiziranja, patetike i glumatanja makar mi je to i te kako poznato i znam koliko je dobrodošlo kad mu dođe trenutak. Nekako mi se čini da me to odvlači od onog istinskog što smo na ovoj radionici uspjeli ogoljeti (ta mi riječ stalno odzvanja u ušima: ogoljeti emocije i otkriti gdje su u tijelu). Jerbo mi je već fakat dosta pričanja o emocijama i predavanja i uputa i pravila i metoda i teorija, daj da vidim gdje mi je to i šta mi pokušava dati. Vrlo jednostavno. Hvala svima.

Zvjezdana

Eto

Meni je ovo bilo baš potrebno.

Znate ono kada se kaže – fakat mu fali jedna dobra ševa – e tako je meni fakat falio ples – i to ne ovaj jedan – puno njih….

Uglavnom – jako brzo dođoh do velike količine pospremljenog straha koji leži na moru tuge.

Gospodjica Julija

Samo da javim da je vikend bio predivan i čudesan!

Moje prvo plesno iskustvo 5ritmova.

Osječala sam da će tako i biti. Na radionicu sam došla nakon što sam pročitala knjigu "Ispleši svoje molitve". A ta me knjiga dobro uzdrmala jer je netko uspio verbalizirati osječaje i stanja u plesu koje sam i sama doživjela! O da, kako ti kažeš, netko govori mojim jezikom.

Tijelo i duša su još uvijek u ritmovima. Još se nisu slegli svi dojmovi. Teško mi ih je verbalizirati. Čekam da urone u mene.

Već nekoliko dana čitam tekstove koje nalazim na stranicama udruge 5ritmova. Nadahnuju me, osnažuju i podržavaju energiju koja se probudila.

Tvoje vodstvo u plesu i glazba koju si puštala bili su na pravoj frekvenciji. No, osjetih prije radionice da će učitelj biti pravi učitelj za mene :)

Hvala ti!

Ljubav i radost,

Sandra Volčanšek

Uvod u 5 Ritmova' + Ritam SRCA'

"Ja bi ove dvije radionice povezala i nazvala svojim imenom

"Poradzanje kreativnosti "

Sve je teklo, dolaskom u duboku tisinu spoznajem da ako se ne dam citavom toku zivota,

valova ili ritmova osporavam da dodemo u stvarni duboki

mir, tisinu, jer iz te tisine koju ja povezujem kao stavrnim mirem, centrom mene same, centrom

kojim smo povezani sa puno vecim silama, samim kosmosom.

Ta tisina je ujedno i duhovna podrska. Covjek treba da bude dovoljno iskren da moze dovoljno da zaronio u sebe.

Pusti ti se kroz svaki ritmu svog zivota daje mi puno vecu opustenost, jer

ako se borim osporavam odredzene stvari da se dese koje su kao takve meni kosmicki

poslate za lekcije u daljoj evoluciji do stanja srece i ljubavi i automacki sprjecavam to iskustvo do dolaska do tisine, povezanosti

sa univerzumom, do srece i ljubavi. U prolazenju kroz 5 ritmova kroz te puno jasnije valove zivota, samo sada sa vecom paznjom nad njima

uvidjam mogucnost svijesnog prepustanja da je sve to dio toka zivota i kad sebi uskratiomo neke od njih

uskracujemo sebi nas stvaran i istinit odnos sa sobom, sa drugima, sa samim kosmosom i sprecavamo ono stvoja stvarno JA

koje je puno vise od nas, koje je kao takvo konektovano za kosmosom, nase Kosmicko-JA'

Kad se pustimo i pocinjemo vjerovat sebi, svojim ritmovima zivota mi postajemo svoj najveci prijatelj, protkani

stvarnom dubinom zivota i stvarnim iskustvom, duhovnom zreloscu da je sve jedno.

Jer u prolazenje kroz sve ritmove, mi otpustame ono sto treba da bude otpusteno, otplacujem za nasu srecu

koja ce vec usljediti sljedeceg trena, otplacujemo sto trebamo otplatiti da bi kasnije zauvrat dobili tu tisinu,

U toj tisini je najveca snaga koja nam omogucava toliku snagu da budemo sretni i u nasoj sreci nastaje stvaranje.

Koju jedino mozemo poroditi u tom prociscenjom obliku, kroz isplesane svoje molitve ;-)

Da bi bili slobodni moramo biti srecni. Procistiti sve sto nepripada nama i doci tj. poroditi to

stvarno stanje srece i ljubavi koji je nas glavni zadatak. Nas zadatak je da budemo srecni, sa svojom

prirodom da zivimo to sto volimo, da zivimo srcem, jer tada smo jaki i zivi jer to je vatra zivota.

Jer kros svoju srecu, skroz svoje srce mi zapocinjemo svoj puni zivot svoju stvarnu misiju.

Srce zraci je se u unutrasnjosti stvara vatra. Ta "Vatra svjest o sebi" jeste zivot, ali gdje je njegov izvor

i cime se ono pali, odnosno inicira? Naravno, svojom suprotnoscu drugim bicem. Prihvatanjem te suprotnosti

prelazimo granice i postajemo slobodni i orginalni u svom najvecem obliku koja je i sustina svake licnosti i svjesti

o sebi.

Ulazak u centar – je potpuno oslobođenje!

Pusa rasplesanim i veselim plesacima ;-*

Alma

When my friend Nevena told me that you were dancing for six hours during this workshop, I couldn't imagine how we could actually do it for so long. And when we did it, I didn't realize that we had been dancing for so long! The wave is a great method, it respects the inner rhythm of the body, and the order in which the rhythms follow one another gives us energy. You go into dance as in a wave, you're drawn into dance, you are one with the dance, and that's what I really liked. Then, without realizing it at first, you go into relaxation, into meditation on your own, with your body.

On the first day, I had danced so much with my head and neck that the following day I could hardly move them. I could feel the tensions. So on Sunday, I danced very quietly. At first, I felt upset because I wanted to dance more wildly, to let it go more, but because of my head and neck pains, I couldn't. I had to respect this, and dance with it. Surprisingly, on Monday, all the pain was gone. I felt extremely relaxed with my head and neck, parts where I often have tensions. I felt lighter, I felt that I had release tensions in that part.

Interestingly, when we danced the heartbeat, I felt a bit disconnected, not really lost, but let's say out of the game. I was not too inspired, felt that I couldn't really make contact with my emotions. I felt a different energy in the group, as another woman put, all of us were a bit "frozen" or "distant". I'm someone who always tries to make contact with other people, and perhaps being on our own with our emotions we would like to escape by being with the others, by playing with them, by doing anything but being on our own with our emotions.

On Monday, I took the bus back to Sarajevo, and I felt all of sudden a strong emotional outburst. I felt like crying, I cried a little bit, thinking of one dear person to me who died last year. So, I could see that as much as I couldn't feel on Sunday, I let it go on Monday.

You are authentically interested in what you're doing, and I appreciated this. You do it with sincerity, simplicity and a great sense of humor. Thank you for your inspiring work!

Sonia