|
|
|
FEEDBACKOVI SA RAZNIH RADIONICA
OD RAZNIH LJUDI IZ RAZNIH MJESTA Bilo mi je fantastično! Živim iza stakla, skrivena od
sebe i osjećaja vec neko vrijeme, život mi je u preokretu i dosta mi je teško...nisam
bila svijesna da nosim toliko toga u sebi, da pokret može donijeti olakšanje,
da mogu biti ja, pokazati tko jesam i ne ispasti smiješna, ne biti osuđivana,
samo se kretati, iznojiti tugu, ljutnju, odlučiti krenuti dalje i opet
plesati sretna i slobodna :) Pitala je Lucija na kraju tko
želi što ponijeti kući, meni je bilo dragocjenije ono što sam pustila tamo,
breme, ... :), staru sebe, strah, sram, koćnice, ograde, krutost, sebe kakvu
drugi oćekuju da jesam... Ostalo tek ćeka i čuči neke daljnje radionice.:):) Danas sam doznala da sam u
cetvrtak u Zagrebu, jutro cu provesti u bolnici ali sve si mislim da ostanem
do navecer i vidim mogu li navratiti kod Lucije na radionicu:) Iako ne znam
hoce li zuljevi zacijeliti do tada :) Veliki, srdacni topli pozdrav iz
Rijeke, Dorotea
Najdraža Silvija, Već danima skupljam hrabrost i
inspiraciju da napišem nekoliko riječi kako se osjećam i što sve nosim u sebi
nakon naših radionica. Pet ritmova su mi promijenili život, kompletno; nisam niti očekivala u čemu će se sve
manifestirati promjene koje je pokrenuo pokret i ples, predivan ples koji
nosim u sebi i koji sam se usudila osloboditi ... Osjećam beskrajnu sreću,
uzbuđenje od nadolazećih doživljaja koji će mi se dogoditi ... Iako me ples
ponekad rastuži, podsjećajući me na potisnute događaje, ništa nije stalno i
sve se mijenja; vremenom sam naučila osvjestiti i nositi se sa svim što mi
život donosi, naučila sam se prepustiti i dobrim i lošim stanjima. Sve je,
stvarno, sve je ljubav, kako je sinoć i rekla jedna plesačica, ta ljubav nas
ponekad mazi, a ponekad podsjeća na to da se sama po sebi ne podrazumijeva
... Potrebno je da svakoga dana malo zastanemo i oslušnemo što sami sebi
šapućemo ... i što nam je činiti ... Silvija, ponekad razmišljam
doživljavam li promjene zato što plešem ili mi se dogodio ples kao neminovna
promjena ? U svakom slučaju zahvalna – što sam zakoračila na putovanje na
koje su me dovele moje nožice i srce željno gibanja i nadasve ljubavi koja je
uostalom svugdje oko nas, samo se trebamo okrenuti i pokrenuti. S ljubavlju Tebi i svim Tvojim
plesačima, Sanda
Nakon
dugog perioda tamne noći duše, susreti s Tobom i plesom
označili su njeno svitanje. Nina
BITI
STVARNO BLIZU DRUGOJ OSOBI biti
stvarno blizu drugoj osobi može
biti zastrašujuće na
prvi pogled ili
prije toga no,
dopuštanje i prisutnost donosi cijelo
bogatstvo ljudskoti nježnosti baš
onoga što jest nije
li to ono za čime čeznem u
ljubavi za
čime čeznemo milenijima longing ima
eksperata u tome kao
leonard recimo ponizna
stara kornjača ovisan
o čežnji nikad sretan evo,
i ja, na primjer čežnja
za susretom je lajtmotiv duuugih
godina i
onda jednostavno da
ne može biti jednostavnije naprosto
sam tu osjećam
sebe osjećam
drugoga/drugu i
puštam da bude gledala
sam sanju kako pleše i
odjednom osjetila strahovitu
tugu onu
neku prastaru tešku nepomičnu i
mislila da je moja a
ona kaže kako je plešući
sa zaključanim rukama bila
tužna, tužna u
svojoj sivoj najki trenirci bez rukava baš
sivoj baš
pravoj za tugu stara
se tuga pojavila i
zarazila i mene zapravo
je i ona tu kao
poznata mogućnost kao
i druge negdje
u pričuvi kao
i sve druge emocije uostalom biti
stvarno blizu drugoj osobi može
biti zastrašujuće na
prvi pogled ili
prije toga no,
dopuštanje i prisutnost donosi cijelo
bogatstvo baš
onoga što jest Ana
Draga Silvija, htjela bih ti se zahvaliti na
ovom ponedjeljku koji je za mene bio izuzetno iscjeljujuć. Zadnjih desetak
dana živim u stresu, brizi i žurbi i uopće nemam vremena za sebe. Ponedjeljak
je bio spas za moje tijelo i dušu. Bila sam i ljuta i tužna i vesela i
ranjena i zadovoljna i uzburkana i zbrckana i mirna i ... Do sada jos nišam
imala toliko mnoštvo emocija na jednom plesu. Predivno... Shvatila sam da što
sam umornija moje tijelo manje sluša
glavu i radi neke svoje "čudne" pokrete. Jako sam sretna jer
osjećam da se sve više opuštam, da sve manje mislim i puštam da tijelo radi
svoje... Stvarno nikada ne možeš znati
kuda će te sutra odvesti. Ni sanjala nisam da ću sa svojih pola stoljeća
plesati svoja stanja, svoje življenje... Stvarno sam sretna što su nam se
putovi sreli i što svoje znanje daješ na način koji razumijem i osjećam.
Predivna si učiteljica, svaki ciklus kao da si za mene smislila, iako to
vjerojatno i svi drugi misle za sebe :) Dubravka
|
