FEEDBACKOVI SA RADIONICE “POKRET KAO LIJEK”

 

Nakon ove prve radionice održane u ovoj drvenoj dvorani, u Waldorfskoj školi
na rubu grada, najavljujem i slijedeću jednodnevnu, u 12. mjesecu!!

 

Jučer sam cijelo veče prijateljici pričala o iskustvima s radionice....tj. nisam toliko ni pričala, nego sam gestikulirala, opisivala tebe kao pričaš, i plešeš, malo citirala....i opisivala svoja iskustva i doživljaje, više me osjećala srcem i gledala, nego što su riječi mogle izaziti.......srećom, ona je uspjela pohvatati emotivnotjelesno moje senzacije jer me i inače tak "čita"......čini mi se da za plesanje nije nikad prekasno ni prerano, čini mi se da je naziv predivan: "pokret kao lijek", meni govori sve.......liječi i moje tijelo, miče stare boli, liječi duh, učvršćuje mi odlučnost da sebi budem najvažnija, liječi i dušu...jer je ona sretna kad plešem, pa je i Svemir sretan jer plešem..........jer su i onda i tu moju sreću upijaju i drugi, tko koliko želi i može, ustvari......Ove moje dvije micice koje sam dovela......također su oduševljene, drago mi je zbog njih, mene(jer je najbolje probati,a ne slušati iskustva drugih) i zbog tebe jer suuuuper radiš to što radiš, usstvari ŽIVIŠ PLES.......i zbog toga si jako vjerodostojna i ja ti vjerujem..a preko mene su povjerovale i one, prvo u moju priču, a sad imaju i svoj doživljaj.....tebe, sebe, plesa i svega u sebi........

Dvorana prekrasna, na rubu grada.......drveće i paunovi( vidio ih moj dečko dok me čekao, ja nisam...;-D,ali sam ih čula)...vjetar me se posebno dojmio jučer popodne...ma sve mi je bilo genijalno...čak i bol nekih žena koja se osjetila kroz zatvorenost i povučenost...PRVI  put me nije uplašila.nego sam ih razumjela( jer razumijevam i svoju staru bol, sve više i ne bojim je se više....nego je ispoštujem u trenutku prolaza kroz svijest...i fino je pustim da ode gdje već bol odlazi....bez pitanja i ANALIZIRANJA( u čemu nekad bijah majstorica,he he he)

                           Eto.............ja sam spoznala da je ples moj najiskonskiji način izražavanja...bilo je tu puuuno vrsta plesanja...kako ja sebe oslobađam.....tako mi je došlo i 5 ritmova....slobodna forma za slobodniju Mene.........to je to.............hvala hvala hvala....tebi i meni i svima....

M.

 

Radionica je ispunila sva moja očekivanja..znala sam otprilike na kakve ću ljude i kakvu energiju naići, vjerujući da smo svi tamo došli s istim ciljem: ostaviti ego ispred vrata, barem 7 sati u danu, neki u mjesecu, neki možda prvi put ikad, ali točno tako sam i doživjela ljude.

Dvije su me stvari ipak iznenadile: nisam znala da mogu plessti 3 sata u komadu, a nakon jednosatne popodnevne fjake čak još 3, i prvi put u životu sam prstima ruke uspjela dotaknuti tlo, a da nisam savila koljena. Zvuči smiješno, ali to je za mene jedno "mogu" koje se dosad nije bilo oslobodilo.

Hvala ti što dijeliš s nama ono što radiš iz srca.

Uživala sam i doći ću opet! N.

 

****

 

super je mjesto ta waldorfska skola.

drvene kucice,okolo zelenilo.

dvoranica sa zelenim tapisonom,

ukrasena lijepim platnima,

mali otvoreni prozori.kao da smo bili vani..

osjecala sam da sam blizinu i toplinu zemljice,

i mislim da sam zbog toga bila jos uzivljenija u ples.

 

a ples-lijek je djelovao na moje ukocene organe,

gdje se godinama skupljala ljutnja i strah i mrznja.

oni,smezurani i oslabljeni sada su se protresli kroz

5 ritmova i zahvaljivali mi,sretni sto im saljem kisik i

nadu da ce nastaviti zivjeti punim zivotom!

 

veselje i opustenost i onak jedna vjera da je sve dobro.

sve! cak i ono sto se ne cini na prvi pogled!

(u cetvrtak sam saznala da cu u pon.dobiti otkaz.

kao i ostalih 9 ljudi u mojoj firmi....

ali nisam zabrinuta i prestravljena.samo si mislim kako

sam zapravo potajno to i prizeljkivala,a nisam imala hrabrosti da sama zakoracim...

palo mi je samo na pamet,kako sam se spontano s tobom pocela dopisivati

samo sa zeljom da budem na ciklusu i na radionici,

i kako je spontano doslo do najboljeg rjesenja.

nije se otkaz slucajno dogodio bas kad sam najjaca,

u cemu mi je najvise ples pomogao!

 

tako duuugo sam se pitala "kad cu se pokrenuti"?

i evo ,kockice se slazu....

 

sretna sam da sam postala dio stalne ekipe u 5 ritmova.

 

moj sin pino je bio jako sretan i stalno me pita kad bumo opet isli. bilo mu je zanimljivo vidjeti me kako djipam i rastezem se po podu. dobro si je on to proucil i cesto se na to vraca onak s nekim razmisljanjem...slaze si kockice...

a i lijepo mu je bilo igrati se u dvoristu s rokom i s uciteljem i drugom djecicom...bio je dio neceg stvarno lijepog i veselog i prozracnog...sto je i njega inace veseljaka i pozitivca jos na jedan novi nacin ispunilo!

  

hvala na svemu

L.

 

 

Ideja da subotu provedem plesuci u predivnoj dvorani Waldorfske skole od prve mi je bila primamljiva... i jos tako divan naziv radionice - "Pokret kao lijek"... :)) sukladno nazivu, moja namjera za ples je bila istraziti dijelove sebe kojima trenutno treba moja paznja kako bi ih podrzala da se iscijele... s punim povjerenjem i velikom zeljom za ucenjem tog suncanog dana stigla sam na rub grada... sama priroda na mene je djelovala ljekovito... susrela sam neke poznate i neke nepoznate ljude... na licima nepoznatih sam vidjela poznato... i meni je jednom bio prvi put da sam dosla na radionicu 5 ritmova... osjetila sam veliko suosjecanje i spremnost na dijeljenje... svjesna da svojim kretanjem dajem svoj doprinos, pocela sam se - kretati... :)) onako kako me tijelo vodilo... ponekad mi je bilo lakse, ponekad teze... da, lako je kada je lako... :) u trenucima kada mi je bilo tesko, vracala sam se na svoju namjeru, otvorila oci i bila ocarana kolicinom inspiracije koju bih dobila opazajuci druge ljude u pokretu... nastavila sam se kretati... polako i brzo, otvorena i zatvorena... i na bezbroj ostalih nacina... primjecivala sam kako se tezina pretvarala u lakocu i osjecala povjerenje u sebe, proces i pokret...

Goga