FEEDBACKOVI SA LJETNOG SOLSTICIJA U BALAMA 2009

Kad si u pismu napisala, da se upravo nismo vratili me je zadelo: da! tako je! Nisam se vratili ili sam ponesla ono sto sam dozivjela sa sobom. Kako je rekao John, kad smo zadnji put sedjeli u krugu, prije smo se rastali: ponesite ovaj svjeti prostor sa sobom. Pa ako cijeli tjedan mozda nisam bila 100% svjesna svega sto se desavalo i sto nam je John pricao, na kraju bio je osjecaj, da u istini bila sam vrlo prisutna i osjetila sam stvari koje se desavale. John je pricao o marsicemu: o vilama, o magiji, o raznim bicima. Pa vjerujem ja, da ovo postoji, a kad smo mi bili tu, da to osjetimo, da jih mozda sretnemo, neki razum je pricao: pa sta se idemo?! Odrasli ljudi (iako jih imam 25 godina in jos se osjecam kao djete i trazim to izgubljeno magijo, moj um nije mogao shvatiti, da je to ovde mozno, da nudi ovo neka takva ozbiljna J osoba kao je John, kojega sam vidjela kao neku avtoritetu – koje se obicno bojim ili imam do nje neke smetnje). Da, vec dugo nisam bila na plesu 5 ritmov i nikada nisam bila jos na solsticiju i Balam. Ali tako sam odusevljena, da vjerovatno dodzem na jesenski solsticij. Svidzala mi se lokacija gdi smo bili: Istra, Bale, Eko centar, skola u kojoj smo plesali (a pozdravljam i Igorov plan, da napravijo plesni pod na kojem mozemo plesati na onom mjestu u Eko-art centru blize prirodi i u samom centru koji je fantazija, magija, ne znam sta da kazem – za odmor duse i tjela. Na tom mjestu moja dusa je osjetila kako puno smo se oddaljili od prirode ali kako puno nas ona zove i kako puno razgovara sa nama ako joj prisluhnemo. Vision request – super!!! To mi je trebalo. Puno sam se bojala biti u prirodi pa da nisam bila ni sama – ok i sada nisam bila podpuno sama ali na ovom mjestu jesam i na pocetku me je bilo malo strah (ako doze vuk nitko me ipak ne moze spasiti posto niso pored mene :)). Ali kada sam uspostavila konatkat sa prirodom bilo je fantazija. Svidzale su se mi sve ove ceremonije. Vision request, performans u vezi sa vilama (pa ako ga nismo onda izvedli ali zvidzala mi se ideja), sweat lodge. Da sweat lodge – isto prvi put za mene i puno mi se svidzalo. Shvatila sam kako mi nedostajeju nekve takve ceremonije koje za sobom stvarno imajo nesto, neko bistvo, nesto ono sto nas povezuje sa univerzumom, magicnom u nas, pa ako opet nisam bila sposobna, da se potpuno vrzem u to, osjetila sam efekte toga obreda, znacenja svih konceptov koji su se pojavljali u toj ceremoniji: penis :), vruci kamni, maternica, mati zemlja, sve one energije, s kojimi je John komunicirao – kao da sam jih osjetila. Dodirnule su se moje biti, kao poziv «dozi kuci». Super! Kad sam bila/kad smo bili tamo – naravno, da mi nije bilo sve tako super, posto su se stvari otvarale i desavale, ali ovaj tjedan je stvarno u meni ostavio broj jednih informacija koje su se dodirnule djela moje najdubje biti i ona toga sada ne moze da zaboravi :), jer je osjetila, da je to, to. To je ono u cemu nema dileme. Cuvam i nosim u sebi ovaj sveti prostor koji se stvorio u tom tjednu kroz sve ove ceremonije i bivanja u prirodia drugi put idem i dubje.

PS hvala Johnu sto je pronasao sve nase muhe!

Plesacica

Wow kakav je ovo tjedan bio...koje slavlje...kakav pocetak Ljeta! Predivno.

Cula sam puno prica o ovoj radionici, razlicita iskustva i stvarno sam bila znatizeljna.

Znala sam da ce to biti divlje kampiranje u prirodi, bez komfora pa sam napunila svoj auto sa svim mogucim stvarima...od bojica do gigantskog madraca, od mreze za spavanje do ugodne odjece, od sudja do raznobojnih lampi i svijeca. Kad sam prelazila granicu osjecala sam se kao ciganka ali u isto vrijeme sretna jer sam se zamisljala kako se opustam, citajuci finu knjigu ili cavrljajuci u mojoj divljoj lounge zoni.

Kada sam stigla u kamp, osjecala sam se kao da sam stigla kuci. Kao da sam mala beba koja gleda divne biljke i vilinske detalje koji su se pojavljivali svugdje oko mene, gledajuci njezne zivotinje i carobnu sumu. Digla sam svoj sator kao nikad prije. Bila sam sigurna da niti tornado ga nece srusiti. Uistinu vremenska prognoza nije bila dobra i tijekom tjedna sam primjetila da je vremenska prognoza bila cak bolja od uvjeta koje smo imali u slijedecim danima. Moram vam reci da ja mrzim kisu...da sam meteopata koji obozava tuseve i kupke..pogotovo tijekom plesne radionice.

Pa...imali smo puno puno kise, moje mjesecnica je pocela 2. dana, morala sam putovati autom do slijedeceg kampa kako bi se tusirala u mikroskopskoj tus kabini, i osjecala sam se jednostavno super i potpuno bez stresa. Koje iznenadjenje!

Zahvaljujuci njeznom zvuku kisnih kapljica na mojem satoru ujutro, svezem zraku i carobnom raspolozenju, spavala sam taj tjedan kolicinu vremena koliko inace spavam u 3 tjedna.

Izuzevsi nekoliko svjetala, vidjela sam dosta ljudi koje nikada prije nisam upoznala. Za mene je ovo introspektivni dio zivota, i fokusiram se na sebe pa nisam pokusavala se upoznati sa svima. Cekala sam da ljudi dodju k meni i kao drugo veliko iznenadjenje vidjela sam fantastice, njezne, izvanredne zene, mudre i njezne kako najbolje majke znaju biti, i one su dijelile svoje vrijeme sa mnom. Velika zivotna lekcija, koja me je podsjetila tko sam ja i sto trebam.

Danas sam bas opisivala svojoj majci ovu radionicu u nekoliko esencijalnih tocaka, i treca tocke su nase dve ceremonije kroz koje smo prosli:

Oduvijek sam bila znatizeljna i kako je samo moguce da sam propustila nesto ovako dobro.

Pa...jos uvijek osjecam (i sigurna sam da cu to jos osjecati neko duze vrijeme) ogromnu zahvalnost svima koji su omogucili da iskoristim ove velike prilike zato sto su mi one u svojoj cistoj esenciji dale nesto tako j...no jednostavno sto nisam mogla prije vidjeti zbog dve debela komada prsuta preko mojih ociju.

Na nesrecu (?) skidajuci ih vidjela sam bolje milion stvari koje trebam uciniti prije slijedeceg velikog koraka ghghgh.

Ali imam osjecaj da ova radionica potpisana kisnim danima mi je dala svu moc koju trebam da ih ucinim.

Hvala svima, hvala plesnom poglavivi Johnu: ti si jednostavno sjajan!

Metka